previous | next
 
 
 

Pjena dana
nakon dva sata nervozne vožnje po makadamskoj 
cesti ušli smo, još vreli od puta, u automatsku
autopraonicu. iz mnogobrojnih je mlaznica
sunula gusta pjena i vidik se u vozilu sasma zamračio.
uzela sam njegovu desnu ruku i privukla je na svoje koljeno.
slika svijeta u hipu se promijenila: kao da ga je
ošinula adrenalinska metla, šmugnuo je rukom
prema gore: vlaga je probila gaćice brže od slapova
koji su se rabijatno slijevali niz svijetle padine vozila.
naglim je pokretom istu ruku zavukao ispod moje guze,
ne pomičući se sa sjedala, i tankim nervoznim srednjakom
počeo dirigirati ratnu izvedbu beethovenove devete,
meni uglavnom znane iz paklene naranče: filharmonija,
jedan poznati židovski solist teško pamtljiva imena,
jedna treperava svjetiljka daleko od pozornice
i ruka koja dirigira energičnim pokretima.
sagnula sam se brzinom jaguara i tako mu
otvorila put. jednim trzajem rascvala sam zatvarač
na njegovim tamnoplavim bermudama s džepovima
sa strane i veseli, lijepo oblikovani kurac već mi se
koprcao u ustima. snažno sam svrdlala jezikom,
sve dok me sladunjavi preljev nije
podsjetio na okolnosti. po satu na armaturi
prošle su četiri minute, ako sam dobro zapamtila
vrijeme ulaska. veliki višecijevni fen sušio je
automobil koji se ljeskao pod nepodnošljivim
svjetlom još vreloga ljetnog popodneva.
upalilo se zeleno na semaforu i on je
rutinskim pokretom ubacio u brzinu.
blagajnica na izlazu lijeno je
mahnula pozdrav.

2001-08-26
A day's foam
after two hours of nervous driving on the gravel road 
we entered, still steamy from the journey,
the automatic car wash. a thick foam gushed
from numerous nozzles and the inside went dark.
i took his right hand and put it on my knee.
instantly the world picture changed: as if whacked
by an adrenalin brush, he pushed his hand
upward: the moisture saturated the panties
faster than the water cascading madly down the car's slopes.
without shifting his torso, he suddenly thrust his hand
under my bottom, his slender nervous middle finger
starting to conduct a militant rendition of beethoven's ninth,
known to me mainly from the clockwork orange: a philharmonic,
a famous jewish soloist with a hard-to-remember name,
a flickering lamp far away from the stage,
and a hand conducting energetically.
i pounced like a jaguar, opening the way
for him, unzipped his dark blue bermuda shorts
with side pockets to have the bloom come out,
and a joyous, well-shaped dick was already wriggling
in my mouth. i had my tongue bore vigorously
until the sickly sweet topping reminded
me of the circumstances. the dashboard clock
indicated four minutes had gone by, if i had remembered
correctly when we had slid in. big fan tubes
were driving the car that shimmered
in the unbearable sunlight of the hot summer afternoon.
the green light came on and with a routine flick
of his hand he put the stick in drive.
the cashier at the exit waved
a lazy goodbye.

08/26/01