previous | next
 
 
 

Ronjenje na dah
yves mi je poslao sms: 
jedna me talijanka već treći dan gleda pod vodom.
i ja gledam nju. dolje smo goli i sami. gore se ne poznajemo.
rekao sam mu, u našem svakodnevnom slengu:
bi kul! stej vel! nakon toga je, po podacima iz sljedeće poruke,
ponovno zaronio, jer “je dolje mirno i neponovljivo lijepo”.
razumio sam njegov vapaj, na drugoj, udaljenoj obali.
zatim sam zaronio u orijentalne priče marguerite yourcenar:
otputovao u kinu, pa u kotor, dubrovnik, pa opet izronio
melankolično, makar to više ni približno nije u modi.
vidio sam nekoliko talijanki, četiri čehinje i sedam tustih mađarica.
vidio sam suncobran koji se vrpoljio u ritmu tijela,
vidio sam i jedne modre, neumorne i preduboke oči:
htio sam u sebi zatomiti strast za ronjenjem, ali nisam
mogao skinuti pogled, nisam mogao nataknuti sunčane naočale,
uopće: nisam se mogao pomaknuti s mjesta u pijesku,
u koji sam, staloženo i nijemo, tonuo i tonuo.

2001-08-18
Holding-breath diving
yves sent me a message: 
a girl from italy watches me under water for the third day, and i watch her.
we are there, naked and alone. above we do not know each other.

i replied, using our slang transcription:
bi kul! stej vel! after that, his next message
said he had dived again, “for it's quiet and uniquely nice down there.”
i understood his cry of suffering at another, distant shore.
next i dived into marguerite yourcenar's oriental stories,
went to china, kotor, dubrovnik, came up again,
melancholically, though now that's way out of fashion.
i saw several italian, four czech, and seven pudgy hungarian girls.
i saw a sunshade restless like someone’s body.
i saw a pair of blue, anxious, deep-set eyes.
i wanted to suppress my passion for diving,
but couldn't look away, or put on my sunglasses,
not at all: unable to move, i was sinking,
steadily and silently, in the sand.

08/18/01