previous | next
 
 
 

Put iz ljubavi
Ljubav negdje ispušta; čujem grozno šištanje upregnutih sekundi koje me iskreći i frkćući odvlače od tebe. Kaldrma puna okamenjenih srdaca nemilosrdno uzvraća bubotcima. Sve su deblje korice sjećanja; već ih i jedva otvaram. Sa strane put otromboljeni Kupido, ovlaš nagnut, traži i ne traži strjelicu zagubljenu na odlagalištu ljubavnih otpadaka. Lažno zabrinut grad, slikan iz sve veće udaljenosti, zbunjeno se smješka.
Way out of love
Love leaks somewhere; I can hear the horrible hissing of yoked seconds, sparkling and snorting, dragging me away from you. A cobbled street full of petrified hearts strikes back without mercy. Memory’s covers are growing thicker; I can hardly open them. Flabby Cupid slouches near by the roadside, looking for but not looking for a small arrow lost in the pile of love’s leftovers. The town captured at a growing distance fakes its concern, smiles in confusion.