CRVENI MAKOVI
Dio ruke i pola glave
s jednim zatvorenim okom
vire u trnju ispod sive
kabanice.
Iza je polje crvenih
makova.
Proljetna kiša zalijeva
sirotog muškarca koji leži
i spava.
Prevalilo ga
pijanstvo na njegovu putu
do Bihaća, odakle je tko
zna kad doselio.
Ravnica mu
ne da otići, on tako pije
i pokisao prevaljen
leži.
Ljeti i zimi. Kišnog
proljeća i hladne jeseni,
isto.
Muškarci prođu
pokraj njega na biciklu i
šute.
Žene ga zaobiđu
u luku i ne prestaju,
kao kokoši.
Djeca stoje i ne znaju
što bi, začuđena s torbama na
leđima, dok iza pijanog
muškarca, na putu do Bihaća,
pjeva školski zbor procvalih
makova, crvenih.