Sretne ulice I
Rodericku
pokaži mi sretne ulice
svoja plava
široka bedra
bolnicu u čijem ćemo želucu voljeti
kada budeš debeljuškasti sonet
tamo ćemo razbijati čitljive ampule vremena
i njegovim glazbenim sirupom
dražiti udove umorne od kemije i
sodomije
sestro, budan sam i gledam
kako mi iz nosa
danima
svuda po modroj prašini
prosutoj uokolo tvoje postelje
kaplje bezbojna, usijana živa:
ja sam tvoj provaljeni makro
sestro
ja sam prodao tvoje rublje
uspaljenim voajerima u
nepreglednom setu
kabina peep-showa na golgoti
ja sam
u prvim danima rata
kada su ti usta bila vlažan
zadimljeni kupe
pritisnuo dugme na dovratak sumraka
od
koraka
ultramarina i
izloga
čije utrobe
dogorijevaju cijelu noć